Inžinjeri hortikulture i pejzažne struke godinama se u našoj zemlji susreću sa brojnim problemima, a posebno kada je riječ o prilikama za zapošljavanje.
Uz vlastito zalaganje, inžinjeri hortikulture i pejzažne struke uspjeli su riješiti jedan veoma važan problem kada je u pitanju njihovo zanimanje. O čemu se radi i o kakvim poteškoćama je bila riječ, pitali smo Zehru Veljović, predsjednicu Matične sekcije inžinjera hortikulture i pejzažne struke, i Bojanu Pintarić-Avdagić, članicu Izvršnog odbora Matične sekcije.
– Matična sekcija ustvari je osnovana pri Inžinjerskoj komori FBiH. Prije 2020. godine, neposredno pred koronu, formirani smo kao matična sekcija. Prepoznali smo, odnosno godinama znamo i borimo se sa problemima neprepoznavanja naše struke na tržištu rada, odnosno u konkretnoj primjeni. Organizovali smo se i u našu sekciju su ušli inžinjeri koji su diplomirali na Šumarskom fakultetu UNSA kao i na Poljoprivrednom fakultetu. Ono sa čim smo se najviše borili, jeste da nas nije bilo u Zakonu o polaganju stručnih ispita, tako da nismo bili uopće predviđeni. Nismo postojali. Kada konkurišete na posao gdje se traži stručni ispit, ili kad hoćete angažovati se na neki projekat, to je bio ogroman problem, nemate položen stručni ispit, nigdje vas ne prepoznaju, istakla je Zehra Veljović.
Ljudi su odlazili u neke druge dijelove zemlje, većina ih je polagala u Republici Srpskoj.
– Jednostavno smo pokrenuli to, zašto da inžinjer hortikulture i pejzažne struke nema kao i ostali inžinjeri stručni ispit. Generacije i generacije inžinjera izlaze i nije njihovo znanje i rad evaluirano. Uglavnom, uz jedno veliko zalaganje, uz ogromnu pomoć iz Inžinjerske komore, rezultiralo je time da se prepozna to i konačno da budemo uvršteni u taj zakon. U krajnjem slučaju, prošlo je izmjenom Pravilnika o polaganju stručnog ispita. U ovom momentu, naše kolege koje su zainteresovane, mogu se prijaviti da polažu stručni ispit, dodala je.
Zanimanja za ovo zvanje ima itekako.
– Imamo divnu djecu. Kroz četiri godine srednje škole, oni steknu osnovna znanja i još više se približe. To su djeca koja dođu s afinitetom prema biljkama i životinjama. Kada vide sve segmente toga, kažu da imaju najljepše zanimanje. Nakon toga, dosta njih se odluči na studij hortikulture i pejzažne struke, međutim, šteta je što dosta njih ode. Tragajući ovdje za poslom koji neko drugi radi, a koji su oni naučili, vrlo svjesni da oni to znaju raditi, čekaju i onda, nažalost, odu, naglasila je Veljović.
U Sarajevu ima zelenih površina poprilično, mada uvijek može više i bolje.
– Onako kako mi iz struke to računamo, po stanovniku je uvijek predviđen određen broj kvadrata zelene površine. Boston i Washington bi bili idilični gradovi. Trebamo težiti ka tome i ugledati se na one koji su to uspjeli i puno bolje od nas uradili. Ne nužno na prve susjede, nego one koji su uvijek najbolji u tome. Što se tiče održavanja zelenih površina, s obzirom na mogućnosti u našoj državi, one su dosta dobre. Treba puno više radne snage. Mi proizvodimo tu radnu snagu ali njima treba posao. Kada bi se mladim ljudima omogućio posao, bilo bi puno ljepše i bolje nego sada, istakla je Bojana Pintarić-Avdagić.
Izvor. O Kanal
